- kucnuti
- kȕcnuti (Ø, o što, kome, čemu, se) svrš. <prez. kȕcnēm, pril. pr. -ūvši, imp. kȕcni, prid. rad. kȕcnuo>DEFINICIJAlako udariti, izazvati takav zvuk [kucnuti se čašama]FRAZEOLOGIJAda kucnem o drvo u zavisnoj rečenici označuje želju da se nastavi ono što se spominje u glavnoj (ob. se kucne srednjim prstom);kucnuti se nazdraviti sa čašama u ruci;kucnuo je posljednji čas nema više odgađanjaETIMOLOGIJAvidi kuc
Hrvatski jezični portal. 2014.