kulugdžija

kulùgdžija m <N mn -e>

DEFINICIJA

pov.

1. vojn. a. u osmanskoj vojsci, zapovjednik noćnih stražara (karakola) b. vojn. niži janjičarski oficir

2. onaj koji daje kuluk

ONOMASTIKA

pr. (prema zanimanju): Kùlušić (590, Drniš, J i sred. Dalmacija)

ETIMOLOGIJA

tur. kullukçu, v. kuluk + -džija