apsolutiv

apsolutiv
ȁpsolutīv m
DEFINICIJA
gram.
1. dio rečenice koji je isključen iz sintaksnog kompleksa s kojim je vezan smisaono i gramatički [vaše knjige, one su sve rasprodane]
2. u ergativnim jezicima padež neprelaznog subjekta i izravnog objekta
ETIMOLOGIJA
vidi apsolut

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • apsolutivan — ȁpsolutīvan prid. <odr. vnī> DEFINICIJA koji se odnosi na apsolutiv [apsolutivni prilog] ETIMOLOGIJA vidi apsolut …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
… Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”