- Juda
- Jȗda mDEFINICIJAbibl.1. četvrti sin praoca Jakova i Lee, legendarni predak istoimenog izraelskog plemena; Jehuda2. izraelsko pleme koje je nakon izlaska iz Egipta preuzelo vodstvo i dalo kraljeve Davida i Salamona; po Starom zavjetu, iz toga će plemena doći Mesija; po Novom zavjetu, iz toga je plemena potekao Isus (»iz doma i loze Davidove«)3. jedna od dviju država na koje se raspalo izraelsko kraljevstvo nakon smrti kralja Salamona (10—6. st. pr. Kr.)4. (jùda) pren. a. pejor. Židov b. izdajica5. Damjan dubrovački knez do 1205, kada je Dubrovnik morao priznati mletačku vrhovnu vlast6. Iškariòtski bibl. apostol koji je za novac izdao Isusa Krista poljubivši ga (»Judin poljubac«) kako bi ga vojnici prepoznali; rašireni sinonim za izdajicu, za čovjeka koji se prodao za novac7. Makabéjac pov. bibl. židovski narodni junak s nadimkom »Makabi« (hebr. kladivo, čekić) koji je 167. pr. Kr. zajedno s četvero mlađe braće poveo uspješni ustanak protiv tuđinske vlasti, usp. Makabejci8. Tadej (aram. taddaj: odvažan), Sv. apostol, brat Jakova mlađeg; mučenik, zaštitnik dobre smrti i očajnika, slavi se 28. listopada, ikonografski atributi su mu toljaga, helebarda i medaljon s Isusovim likomETIMOLOGIJAlat. Iudaeus ← grč. Ioudaȋos: Židov ← hebr. yëhūdhāh: slavljen
Hrvatski jezični portal. 2014.