Justinijan

Justinìjān <G Justinijána>

DEFINICIJA

1. v.

2. ime dvojice bizantskih careva a. I (482—565), bizantski car (od 527), kratkotrajno ponovno uspostavio Rimsko Carstvo na Mediteranu, kodificirao rimsko pravo (Justinijanov zakonik ili Corpus iuris civilis) b. II (669—711), okrutan bizantski car (685—695. i 705—711); uspješno ratovao protiv Arapa, Bugara i Slavena

ONOMASTIKA

m. os. ime, rij. (ime nekoliko svetaca, Sv. Just, zaštitnik Trsta, kao mučenik pogubljen u Ogleju, odn. Akvileji); isto: Jȕstin, Jȕštin; hip.: Jȕst, Jȕšt, Jȕšto, Žȕst; Justinijána ž. os. ime; isto: Justína (ime nekoliko svetica); hip.: Jȕsta, Jȕstica, Jȕstika

pr.: Jȍst (Slavonija), Jȍstiak, Jȍšt (Koprivnica), Jȕst (Čakovec, Posavina), Jústić (210, Krk), Jȕstin (Rijeka, Bjelovar), Justìna, Jùstīnčić (Rijeka, Istra), Jùstinek, Jùstinić (200, Krk, Primorje), Justinijánović (Hvar), Jȕšt, Jȕšta (Đurđevac, Podravina), Jȕštin

top.: Justinòpolis (knjiž. ime za Kopar)

ETIMOLOGIJA

lat. Iustinianus ← iustus: pravedan, pošten