karta

kȃrta ž <G mn kȁrātā/-ī>

DEFINICIJA

1. crtež površine Zemlje u koji se podaci unose u nekom mjerilu [fizička karta; politička karta; zemljopisna karta]

2. manji komad tvrdog papira sa slikama, znakovima ili brojevima; s većim brojem njih (ob. 32, 40 ili 52) igraju se društvene ili individualne igre (poker, kanasta, pasijans itd.) [francuske karte; mađarske karte; talijanske karte]

3. dokument ili list papira s podacima [osobna karta; članska karta; vinska karta]

4. poštanska karta za dopisivanje bez slike; dopisnica

5. ulaznica, kupon [vozna karta; putna karta; kino-karta]

6. reg. papir

7. reg. sloj žbuke na zidu

SINTAGMA

jaka karta adut (u igri, razgovoru itd.);

vozna karta kupon i sl. koji daje pravo na vožnju javnim prijevoznim sredstvom (autobusom, vlakom itd.)

FRAZEOLOGIJA

bacati (gledati) kome (u) karte vračati, čitati sudbinu iz karata;

(to je) kuća od karata nesigurna konstrukcija, nerealna zamisao, fantaziranje;

igrati na jednu kartu (na dvije karte) polagati na jednu mogućnost ili stranu (nastojati izvući korist na obje strane);

izigrati posljednju kartu učiniti posljednje što je bilo moguće upotrijebiti kao argument;

karta je Marta (u igri karata) karti ne treba vjerovati, u nekim igrama možemo dobiti lošu kartu kad očekujemo dobru, karta može iznevjeriti;

karta je u džepu (žepu) (ob. u vedrijem raspoloženju kao riječi potvrde da je sve osigurano pred putovanje ili priredbu, za što je potrebna karta ili ulaznica; inače riječi iz jedne od pučkih kajkavskih pjesama);

karta više ulaznica koja je ostala;

otkriti karte pokazati što se misli, prestati skrivati namjere i misli;

posljednja karta posljednja mogućnost;

staviti karte na stol izjasniti se o čemu, jasno očitovati svoje namjere ili interese u nekom sporu, pregovorima, itd.

ETIMOLOGIJA

lat. charta ≃ grč. khártēs: list papirusa