kamen

kȁmēn m <N mn -enovi/-i, N zb. kàmēnje>

DEFINICIJA

1. a. kruta i tvrda tvar određenog mineralnog i kemijskog sastava koja se nalazi unutar ili na površini vanjske kore Zemlje [eruptivni kamen]; boban b. pojedinačna stijena ili odlomak stijene oštrih ili zaglađenih bridova c. stijene koje se drobljenjem pretvaraju u građevinski materijal [tucani kamen; građevinski kamen]

2. dragulj, dragi kamen

SINTAGMA

kamen kušnje ono na čemu se može ispitati tko je vrijedan ili koliko što vrijedi;

kamen smutnje razlog za svađu, razlog nesporazuma (= jabuka razdora);

kamen spoticanja glavna smetnja;

kamen temeljac prvi kamen koji se polaže u gradnji;

mlinski kamen kamen kojim u vodenici melje ob. žito;

vlažan (mokar) kamen kamen koji se dobiva iz kamenoloma s mnogo vlažnih kapilara, mrvljiv i slabe trajnosti, opr. suh, čvrst, trajan i otporan kamen

FRAZEOLOGIJA

baciti se kamenom (na koga) bibl. naružiti koga, prokazati koga;

biti kamen na vratu (kome) biti teret, opterećivati koga;

(bacati) kamena s ramena etnol. momačko nadmetanje;

dragi kamen, v. dragulj;

kamen bi se smilovao ono što mora izazvati svačije sažaljenje;

kamen do kamena palača upornim radom postiže se veliki uspjeh, mnogo se može steći;

(tvrdo) kao kamen jako tvrdo (kruh, hrana, dijelovi tijela i sl., ono što bi prema očekivanju moglo ili moralo biti mekano);

(pao) mi je kamen sa srca osjetio sam veliko olakšanje;

(stati, nagaziti) na Iudi kamen izgubiti pamet (ob.: loše se oženiti);

(nije ostao) ni kamen na kamenu sve je razoreno;

poludragi kamen, v. poludragulj;

tko tebe kamenom ti njega kruhom bibl. zlo vrati dobrim;

tvrd kao kamen vrlo tvrd 1. u zn. poželjne tvrdoće (mišića, jela koje treba da se stvrdne itd.) 2. u zn. nepoželjne tvrdoće (npr. kruh) = kamen mu nije ravan;

ženski dinar je kao mlinski kamen žena teško daje novac mužu, teško onome koga žena izdržava

ETIMOLOGIJA

vidi kam