- kaštel
- kàštel m <G mn kȁštēlā>DEFINICIJA1. pov. a. utvrđeni grad, dvor, ob. na lako branjivom mjestu (iz srednjega vijeka ili kasnije) sjedište oblasnog gospodara; burg, tvrđava, zamak b. kula2. pov. izdvojeni dio grada koji se odlikuje dobrim zidinama i lako je branjiv, ob. je bio predviđen kao posljednje utočište braniteljima ako bi neprijatelj osvojio ostatak grada; kastel, kasteo, kašteo3. pom. izdvojeno zatvoreno pramčano nadgrađe iznad gornje palube brodaONOMASTIKApr. (prema zanimanju ili etnici): Kàstel (Osijek), Kastélac (Sisak), Kastèlān (Zabok), Kastèlāni (Dubrovnik), Kàstelc (Pula), Kàstelic (Primorje), Kàstelić (Primorje), Kastèljān (Klanjec, Vinkovci), Kašćèlān (Ploče), Kàštela (Zadar), Kaštélac (Zagreb), Kaštèlān (530, priobalje; Dizdar, Kaštropil), Kaštelánac (S Dalmacija), Kaštèlānčić (Split), Kaštèlanić (Rijeka), Kòstel (Međimurje), Kostélac (940, Otočac, Pokuplje), Kostélec (Zagorje), Kòstelić (250, Ogulin, Pokuplje)top. (ob. bivše utvrde): Kàstel (Rijeka), Kàstelac (Istra), Kastčlan (Rab), Kastèljēr (Istra), Kàštel (zaselci, Bjelovar, Istra, Knin, Rab, Samobor, Senj i dr.), Kaštelánec (Čakovec), Kašteláni (Istra), Kaštèlīr (Istra), KòstelETIMOLOGIJAnjem. Kastel ≃ tal. castello ← lat. castellum
Hrvatski jezični portal. 2014.