kazati

kázati (komu, što) svrš. <prez. kȃžēm, pril. pr. -āvši, imp. káži, prid. trp. kȃzān>

DEFINICIJA

1. riječima izraziti [kad ti ja kažem; kako ljudi kažu]; imenovati, izjaviti, obznaniti, priopćiti, reći, spomenuti, zapovjediti

2. pren. izraziti drugačijim sredstvima od riječi (rukama itd.)

FRAZEOLOGIJA

bolje kazati (reći) poštapalica kad se iskazivanje dopunjuje ili popravlja;

da ne kažem (o) (kad se najavljuje mali oprez prema značenju riječi koja slijedi) [on je u najmanju ruku dobrostojeći čovjek, da ne kažem bogat = a moglo bi se reći da je bogat]; barem, bar;

kad ti ja kažem (s naglaskom na ja) u zn. naglašavanja da je sigurno istina ili da je točno ono što govornik tvrdi; (u raznim kontekstima);

kad ti kažem ponavljam ono što sam rekao, upozoravam te na to što si čuo, zapamti to, shvati da je to važno što si čuo;

kako se kaže... 1. (poštapalica u situaciji kad se traži predah da se nađe prava riječ) [tome služe one, kako se kaže... specijalne škare] 2. u zn. »kako se inače ili obično kaže« ili »kao što se obično kaže« ili »kako se lijepo kaže« (kad se naglašava da je nađena prava riječ) [to je baš to, kako se kaže — specijalne škare];

kaže da... (kažu da...) kad se prepričavaju tuđe riječi, smisao onoga što je drugi rekao, neka tvrdnja ili kad se ukazuje na smisao onoga što izriče govornik u izravnom obraćanju [kaže da mu je to ukusno; kažu da masnoća u krvi nije tako opasna];

ne može kazati (reći) kako (koliko, na koji način itd.) kaže se kad što premašuje naše shvaćanje ili očekivanje;

što ćeš da ti kažem (rečem), v. što ;

što (šta) kažeš (kažete)? izraz čuđenja na ono što je sugovornik rekao;

što kažeš (kažete) (na to)? u dijaloškoj situaciji kad se 1. traži mišljenje 2. očekuje čuđenje ili priznanje;

štono kažu, kako ono ljudi kažu kao što inače ljudi zovu, što da se kaže tu gdje se ništa suvislo ne da reći ni izmijeniti;

tko kaže, tko kaže da... (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika koje se dovode u pitanje ili se u njih sumnja ili u izlaganju kad se što dopušta kao mogućnost ili odbija kao mogućnost) [[i]A: Vi nemate dozvolu za rad B: Tko kaže![/i] (u zn. »imam«); magle sad nema, ali tko kaže da se neće do večeri spustiti = nije sigurno da se neće, mogla bi se spustiti];

ako smijem kazati (reći) ograda od grublje ili oštrije riječi koja slijedi;

iskreno kazano = iskreno rečeno, v. iskreno ;

kazati (reći) po duši (po istini) iskreno rečeno, reći ću iskreno;

kaži mi da ti kažem = reci mi da ti rečem, v. reći ;

ne kaži mi da ti ne kažem = ne reci mi da ti ne rečem, v. reći ;

prije nego što kažeš... žarg. vrlo brzo, u kratko vrijeme [ako se ne obučeš prehladit ćeš se prije nego što kažeš keks (britva, hop)]; prije nego što trepneš okom;

rekla-kazala brbljanje, tračevi, ogovaranja;

rekla-kazala (-čula), v. reći ;

samo mu ime kaže vidi se po imenu ili nazivu što je to

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. kazati (rus. po-kazát': pokazati, polj. kazać: zapovijediti)