Hrvatski jezični portal. 2014.
parkírati — (što) dv. 〈prez. pàrkīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. pàrkīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}ostaviti/ostavljati auto ili kakvo drugo vozilo na mjestu određenom za to [nepropisno ∼ ostaviti vozilo na mjestu koje nije određeno za… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
parkírati — am nedov. in dov. (ȋ) puščati motorno vozilo dalj kot petnajst minut na mestu, ki je za to določeno, kjer je dovoljeno: tu je prepovedano parkirati / parkirati moped; avtomobil je parkiral pred hotelom, v stranski ulici / nepreh. avtomobili… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nȅpropīsno — pril. na nepropisan način [∼ parkirati] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
parkírānje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}parkirati{{/ref}} 2. {{001f}}oblikovanje parkova, izbor i njegovanje raslinja primjerenog parkovima; pejsažno vrtlarstvo, {{c=1}}usp. {{ref}}vrtlarstvo ∆{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nepropisno — nȅpropīsno pril. DEFINICIJA na nepropisan način [nepropisno parkirati] ETIMOLOGIJA vidi nepropisan … Hrvatski jezični portal
parkiranje — parkírānje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. parkirati 2. oblikovanje parkova, izbor i njegovanje raslinja primjerenog parkovima, usp. pejsažno vrtlarstvo, v. vrtlarstvo ETIMOLOGIJA vidi park … Hrvatski jezični portal
uparkirati — uparkírati (što) svrš. <prez. upàrkīrām, pril. pr. āvši, prid. trp. upàrkīrān> DEFINICIJA reg. smjestiti, uvući automobil u određeni, ob. uži prostor ETIMOLOGIJA u + v. parking, parkirati … Hrvatski jezični portal
parkíranje — a s (ȋ) glagolnik od parkirati: na tem mestu je parkiranje prepovedano; nepravilno parkiranje; ustavljanje in parkiranje / parkiranje avtomobila / prostor za parkiranje … Slovar slovenskega knjižnega jezika
prepovédati — povém dov. (ẹ) povedati, sporočiti, da se kaj ne sme narediti, delati: prepovedal jim je govoriti o teh stvareh; gostilničar jim je prepovedal kartanje; s pogledom, z roko komu kaj prepovedati; strogo prepovedati / zdravnik mu je prepovedal… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
vozílo — a s (í) prevozno sredstvo: vozilo ovira promet; vozilo prehiteva, zavija v križišču; vozili sta čelno trčili; vozila vozijo, ekspr. drvijo, švigajo po cesti; parkirati, ustaviti vozilo; hitra, počasna vozila; lahko, luksuzno, veliko vozilo; kolo … Slovar slovenskega knjižnega jezika
