pàljba — pàljb|a ž 〈G mn páljbā/ ī〉 pucanje, pucnjava u čestim plotunima, zvuk te pucnjave [puščana ∼a; mitraljeska ∼a; topovska ∼a; počasna ∼a] ⃞ {{001f}}otvoriti, osuti ∼u (na koga) početi koga oštro napadati, grditi … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
baražni — bàrāžnī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na baražu SINTAGMA baražna paljba (vatra) vojn. gust vatreni zastor od topovskih zrna ispred vlastitog položaja da bi se spriječilo napredovanje neprijatelja; zaprečna topovska paljba; baražni balon vojn.… … Hrvatski jezični portal
aurôra — (auróra) ž 1. {{001f}}a. {{001f}}knjiš. ekspr. prva jutarnja svjetlost pri pojavi dana; zora, osvit b. {{001f}}meteor. svjetlosna pojava u polarnim i višim geografskim širinama na S i J dijelu horizonta [∼ borealis; ∼ australis] 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dalekòmetnī — dalekòmetn|ī prid. koji ima dalek domet (kategorija topova velikih kalibara) [∼a paljba] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
gȗst — prid. 〈odr. ī, komp. g‹šćī〉 1. {{001f}}koji ima mnogo čestica u tekućem ili žitkom stanju (o tekućini, plinu, tvari) [∼a juha; ∼a otopina; ∼a boja], opr. rijedak 2. {{001f}}kojemu su nabijeni sastavni dijelovi, koji se odlikuje gustoćom [∼i… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kanonáda — ž 1. {{001f}}vojn. učestala ili ustrajna topovska paljba 2. {{001f}}razg. iron. napad riječima, oštar verbalni napad … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
koncèntričan — koncèntrič|an prid. 〈odr. čnī〉 koji ima zajedničko središte, koji se upućuje zajedničkom središtu [∼ni valovi; ∼na paljba] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mitràljēskī — mitràljēsk|ī prid. koji se odnosi na mitraljez [∼i dio; ∼o zrno; ∼a paljba] ∆ {{001f}}∼o gnijezdo vojn. pov. dobro utvrđen i ob. dominantan položaj s kojeg djeluje teški mitraljez … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȍčāsnī — pȍčāsn|ī prid. 1. {{001f}}koji se odnosi na počast 2. {{001f}}kojim se iskazuje čast, čime se odaje počast [∼a paljba] 3. {{001f}}koji ima stručni naslov bez obzira na plaću ili dužnost [∼i doktor; ∼i konzul] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ràfāl — m 〈G rafála〉 1. {{001f}}vojn. brza, učestala paljba iz vatrenoga (osobito automatskoga) oružja [mitraljeski ∼] 2. {{001f}}meteor. iznenadni, kratkotrajni jaki porast brzine vjetra u odnosu na njegovu srednju vrijednost; udar vjetra, mah vjetra 3 … Veliki rječnik hrvatskoga jezika