pandijatonika

pandijatònika ž <D L -ici>

DEFINICIJA

glazb. postupak u suvremenoj glazbi; slobodna i neograničena upotreba svih sedam tonova dijatonske ljestvice kod akordičkih kombinacija (time se ukidaju funkcionalni odnosi i harmonijska dinamika svojstvena klasičnim harmonijskim shvaćanjima)

ETIMOLOGIJA

pan- + v. dijatonika