- pandur
- pàndūr m <G pandúra>DEFINICIJA1. (mn) pov. a. stražari, pratnja, dio ratničke družine hrv. i ugarskih feudalaca (17. i 18. st.) b. stražari koji čuvaju red u gradovima i selima2. pren. pejor. a. izvršitelj grubog nasilja ili samovolje b. policajacSINTAGMATrenkovi panduri pov. vojn. postrojba u službi austrijske krune koju je pukovnik barun Franjo Trenk unovačio u SlavonijiONOMASTIKApr. (prema zanimanju i nadimačka): Bàndūr (120, Petrinja, J Hrvatska), Pàndūr (230, Međimurje, Đurđevac), Pandúrević (Vukovar, I Slavonija, Zagora), Pàndurić (400, Donji Miholjac, Slavonija, Koprivnica), Pandúrović (110, Vinkovci, I Slavonija, Banovina)ETIMOLOGIJAmađ. pandúr
Hrvatski jezični portal. 2014.