nositi

nòsiti (koga, što, se) nesvrš. <prez. nȍsīm (se), pril. sad. nȍsēći (se), prid. rad. nòsio (se), prid. trp. nȍšen, gl. im. nòšēnje>

DEFINICIJA

1. a. tijelom (u pokretu) ili čim drugim držati što odozdo u svoj težini b. mijenjati mjesto, izdržavati kao teret u kretanju; prenositi

2. a. imati na sebi kao odjeću, obuću, ukras, pomagalo itd. b. imati kakav strani predmet u tijelu c. imati kao obilježje, ime, dan itd.

3. ostavljati jaja (o domaćoj peradi i pticama), usp. nesti

4. a. davati plod, rađati (o zemlji, životinjama) b. davati stalan prihod

5. imati domet, domašaj [puška nosi 2 km]

6. imati dijete u utrobi, biti u drugom stanju, biti noseća

7. (se) pren. sukobljavati se s čim [dobro se nosi s njima]; hrvati se

8. (što) služiti se čime kao pomagalom koje nadomješta koji organ ili dio tijela ili poboljšava njegov rad [nositi očale; nositi štap]

9. lagano i dobro skidati što s površine, lagano kositi travu, brijati itd. [kosa dobro nosi = oštra je; britvica dobro nosi = oštra je]

FRAZEOLOGIJA

koliko ga grlo nosi najglasnije što može;

koliko ga noge nose najbrže što može;

neka ga vrag (đavo, belaj) nosi neka ga nema, nije važno;

nosi se! gubi se, odlazi!;

nositi glavu u torbi, v. glava ;

nositi godine, v. godina ;

tko nosi ne prosi posl. onaj koji se na put, na poljske poslove i sl. opskrbi svim što mu treba neće zavisiti od drugoga;

znati nositi 1. vladati tehnikom nošenja nekog tereta (npr. na glavi, u rukama, na leđima) uz najmanji napor 2. imati ukusa i smisla za odijevanje ili za prikladnost nekog odjevnog predmeta [za razliku od ovih skorojevića, on leptir-mašnu zna i vezati i nositi]

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka): Nȍšāj (Rijeka)

ETIMOLOGIJA

prasl. *nositi, iterativ od *nesti (rus. nestí, češ. nésti), v. nesti