- nos
- nȏs m <G nȍsa, A nȏs, L nòsu, N mn nȍsovi>DEFINICIJA1. a. anat. organ njuha i jedan od dišnih organa u ljudi i životinja b. meton. njuh [imati dobar nos]2. razg. [i] (+ potenc.)[/i] ono što se ističe kao nos na licu (npr. šiljak opanka i sl.)FRAZEOLOGIJAdignuti (dizati) nos = nosom parati oblake;spustiti nos (na koga) držati se uvrijeđeno, držati se tako prema kome da se pokazuje ljutnja ili da se demonstrira da je ophođenje nepoželjno i da se izbjegava;dobiti po nosu 1. dobiti batina 2. pren. biti oštro ukoren;gurati, zabadati (svuda) nos biti pretjerano znatiželjan, u sve se miješati;ići kome uz nos raditi protiv njegove volje;imati koga u nosu nositi u sebi ljutnju na koga;imati nosa = imati njuha, v. njuh ;izići na nos (komu) prisjesti, osvetiti se, loše proći u nečemu [ta mu je pustolovina izišla na nos];kakav nos takav ti ponos posl. pravi muškarac ne treba da ima malen nos (po tome se zaključuje o ostalome);ne vidjeti dalje od nosa biti ograničen, priglup;nosom parati oblake biti ohol, umišljen;ostati duga nosa biti nasamaren u kakvoj diobi;(tu je) pod nosom vrlo je blizu;pokazati dugi nos (komu) nasamariti koga s nasladom, narugati se komu (nakon što ga je onaj koji se ruga prevario) (slika kretnje kad se palac jedne ruke stavi na nos, a palac druge na mali prst prve i onda se prstima miče);vući za nos (koga) izvrgavati koga dugim procedurama, zavlačiti s čim, zavaravati izvlačenjem preuzetih obveza i sl.;zabosti nos u ledinu, v. zabostiONOMASTIKApr. (nadimačka): Nóse (Karlovac, Pokuplje), Nòsek (Bjelovar, Prigorje, Zagorje), Nòsetić (Jastrebarsko, Pokuplje), Nósić (260, Imotski, Dalmacija, Kordun, I Slavonija), Nòskov (Osijek), Nòsković (Samobor, Zaprešić), Nóso (Petrinja, Zagreb), Nòsović (Virovitica, Dubrovnik)ETIMOLOGIJAprasl. i stsl. nosъ (rus., polj. nos), lit. nosis ← ie. *neh2s- (lat. nasus, skr. nāsā)
Hrvatski jezični portal. 2014.