obajatiti

obàjatiti svrš. <prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. obàjaćen>

DEFINICIJA

reg. [i] (+ srp.)[/i] razg. izgubiti svježinu, ne biti svjež, postati bajat; okorjeti, otvrdnuti

ETIMOLOGIJA

o (b)- + v. bajat