obenđijati

obenđìjati svrš. <prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍbenđijān>

DEFINICIJA

reg. ekspr. omamiti koga posebno pripremljenim sredstvom, obuzeti koga činima; začarati, omađijati, opčarati

ETIMOLOGIJA

tur. beng ← perz. beng, naziv biljke iz koje se dobiva omamljujuće sredstvo