- obrov
- òbrov m <G mn ȍbrōvā>DEFINICIJAzast. opkop, jarak, grabaONOMASTIKAmikrotop. (zemljišta, šume, uzvisine): Òbrov (Karlovac, Slatina), Obròvac (Banovina), Òbrova šùma (Bjelovar), Obróvčev Mȏst (Karlovac)top. (naselja): Obròvac Sȋnjskī (Sinj, 991 stan.), Obróvnica (Bjelovar, 208 stan.)ETIMOLOGIJA
Hrvatski jezični portal. 2014.