- odijeljeno
- òdijēljeno pril.DEFINICIJAtako da se što ili koga odijeli; odvojeno, separiranoETIMOLOGIJAvidi odijeliti
Hrvatski jezični portal. 2014.
odijeljeno
Look at other dictionaries:
pósebno — pril. 1. {{001f}}za sebe, odijeljeno od drugih ili drugog čega [stanovati ∼; izračunati ∼; promatrati kao problem ∼]; (svatko, svaki) za sebe, zasebno, odijeljeno, odjelito, izdvojeno, izolirano 2. {{001f}}ističući se, izdvajajući, osobito,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
posebno — pósebno pril. DEFINICIJA 1. za sebe, odijeljeno od drugih ili drugog čega [stanovati posebno; izračunati posebno; promatrati kao problem posebno]; (svatko, svaki) za sebe, zasebno, odijeljeno, odjelito, izdvojeno, izolirano 2. ističući se,… … Hrvatski jezični portal
epóha — ž 〈D L i/epósi〉 1. {{001f}}veliko razdoblje u povijesti Zemlje [geološka ∼] 2. {{001f}}razdoblje u nekom dijelu povijesnog razvoja, umjetničkog, kulturnog ili društvenog života odijeljeno od drugih osobitim značajkama; doba, razdoblje… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fascìkl — m 〈G mn kālā/ ā〉 1. {{001f}}svaki od dijelova nekog djela koje je tiskano odijeljeno; svežanj, svezak 2. {{001f}}kartonska ili drugačija tvrda omotnica u koju se ulažu spisi i drugi papiri ✧ {{001f}}njem. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
jednòća — ž fil. transcendentalno svojstvo bića koje izriče da je biće nepodijeljeno u sebi i odijeljeno od svega ostaloga, opr. mnoštvenost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neòdijēljeno — pril. tako da nije odijeljeno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neòdijēljenōst — ž svojstvo onoga što nije odijeljeno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍgrada — ȍgrad|a ž 1. {{001f}}a. {{001f}}ono čime je što (zemljište, dvorište itd.) odijeljeno od čega drugoga b. {{001f}}meton. ograđen prostor voćnjaka, vrta, pašnjaka, livade, polja i sl. 2. {{001f}}zaštita na stupovima mosta, balkona, itd. 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stakàto — pril. glazb. odsječeno, odijeljeno izvođenje tonova, opr. legato ✧ {{001f}}tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òdijeljenōst — ž stanje onoga što je odijeljeno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
