škripati
Look at other dictionaries:
škrípati — nesvrš. 〈prez. škrîpām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}škripiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
škrípati — tudi škripáti ljem in am, in škrípati ljem in am nedov. (í á í; í) 1. zaradi trenja, drgnjenja dajati kratke, visoke glasove: da pod ne bi škripal, si je sezul čevlje; tako se premetava, da škriplje postelja; vrata, zavore neprijetno škripljejo / … Slovar slovenskega knjižnega jezika
zaškripati — zaškrìpati svrš. <prez. zàškripīm, pril. pr. āvši, prid. rad. zȁškripao> DEFINICIJA početi škripati, malo i kratko škripati; zaškripnuti ETIMOLOGIJA za + v. škrip, škripati … Hrvatski jezični portal
zaškrìpati — svrš. 〈prez. zàškripīm, pril. pr. āvši, prid. rad. zȁškripao〉 početi škripati, malo i kratko škripati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cvíliti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. lēći, prid. rad. cvílio/cvílila ž, gl. im. lēnje〉 1. {{001f}}puštati prigušen, piskav glas (od bola, žalosti, tuge) 2. {{001f}}skičati (o psu kad tuži) 3. {{001f}}iron. nepotrebno se tužiti na što, tužiti za kim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
škrbòtati — (∅) nesvrš. 〈prez. škr̀boćēm, pril. sad. škr̀boćūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}stvarati specifičan, prodoran zvuk, pritiskajući i tarući gornje zube o donje; škripati, škrgutati zubima, cvokotati 2. {{001f}}šumno grepsti; strugati, šuškati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
škrgùtati — (∅) nesvrš. 〈prez. škr̀gućēm, pril. sad. škr̀gućūći, gl. im. ānje〉 proizvoditi škrgut; škripati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
škripùtati — (∅) nesvrš. 〈prez. škrìpućēm, imp. škrìpući, pril. sad. škrìpućūći, gl. im. ānje〉 pomalo škripati; škripuckati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
scripcă — SCRÍPCĂ, scripci, s.f. (reg.) 1. Vioară3. 2. Sunet, cântec de vioară3. ♦ Arta, meseria de scripcar. – Din rus. skripka. Trimis de LauraGellner, 19.07.2004. Sursa: DEX 98 SCRÍPCĂ s. v. vioară. Trimis de siveco, 13.09.2007. Sursa: Sinonime … … Dicționar Român
škrbotati — škrbòtati (Ø) nesvrš. <prez. škr̀boćēm, pril. sad. škr̀boćūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. stvarati specifičan, prodoran zvuk, pritiskajući i tarući gornje zube o donje; škripati, škrgutati zubima, cvokotati 2. šumno grepsti; strugati,… … Hrvatski jezični portal
