olako

olako
ȍlako pril.
DEFINICIJA
nedovoljno promišljeno, ne ulazeći dublje u problem, nedovoljno odgovorno [olako odbaciti; olako shvaćati]
ETIMOLOGIJA
vidi olak

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем решить контрольную работу

Look at other dictionaries:

  • penđati — pènđati (što) nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. ekspr. olako izdavati novac, olako trošiti; traćiti ETIMOLOGIJA tal. spendere …   Hrvatski jezični portal

  • equip —   Ho olako, ho olawa.    ♦ Well equipped, ho olako maika i ia, pākī, lawa puni, ko ako a …   English-Hawaiian dictionary

  • generalizácija — ž 1. {{001f}}a. {{001f}}podvrgavanje pojedinačnog općenitom; uopćavanje, uopćenje, uopćenost, poopćenje b. {{001f}}olako, neprimjereno zaključivanje iz pojedinačnih slučajeva [prebrza ∼] 2. {{001f}}stvaranje više općenitih zaključaka 3.… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • kȑčmiti — (što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. mēći, gl. im. mljēnje〉 1. {{001f}}prodavati vino na malo (kao u krčmi gdje se vino toči na čaše i litre i tu pije ili u vinarijama, gdje je početna mjera jedna litra i gdje se ne pije) 2. {{001f}}pren. trošiti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lakòmislen — prid. 〈odr. ī〉 koji sve olako shvaća, nepromišljeno se u što upušta ili što poduzimlje; lakouman …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lakòmisleno — pril. na lakomislen način [učiniti što ∼]; nepromišljeno, olako, lakoumno …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lȁkoūmno — pril. na lakouman način; nepromišljeno, olako …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • lȁkoūmnīk — m (lȁkoūmnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji sve olako shvaća, nepromišljeno se u što upušta …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • rúka — rúk|a ž 〈D L rúci, N mn rȗke, G r‹kū/ ā razg.〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ∼a; desna ∼a] b. {{001f}}šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ∼e, sport u boćanju baciti… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • stȗći — stȗći1 svrš. 〈prez. stúčēm, pril. pr. stȗkāvši, imp. stúci, aor. stúkoh, prid. rad. stȗkao, prid. trp. stùčen〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}promijeniti površinu, oblik ili uništiti što udarcem ili udarcima (npr. udarcima čekića površinu ili ukras… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”