- škrgut
- škȑgūt mDEFINICIJAzvuk koji nastaje trenjem gornjih zubi o donje; škripa, škriput obično u očaju ili bijesu [plač i škrgut zubi krajnji očaj]ETIMOLOGIJAonom.
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
škrgutati — škrgùtati (Ø) nesvrš. <prez. škr̀gućēm, pril. sad. škr̀gućūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA proizvoditi škrgut; škripati ETIMOLOGIJA vidi škrgut … Hrvatski jezični portal
škrgùtati — (∅) nesvrš. 〈prez. škr̀gućēm, pril. sad. škr̀gućūći, gl. im. ānje〉 proizvoditi škrgut; škripati … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
škrı̏pa — ž 1. {{001f}}reski zvukovi nejednaka intenziteta i visine koji nastaju pri trenju nepodmazanih mehanizama ili rasušenih drvenih predmeta [∼ vrata]; škrip, {{c=1}}usp. {{ref}}škriput{{/ref}} 2. {{001f}}škrgut, laganiji oblik škripanja zubi (npr. u … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
škrı̏pūt — m 1. {{001f}}zvuk koji se čuje kad škripi; škripa 2. {{001f}}škrgut … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
škripa — škrȉpa ž DEFINICIJA 1. reski zvukovi nejednaka intenziteta i visine koji nastaju pri trenju nepodmazanih mehanizama ili rasušenih drvenih predmeta [škripa vrata], usp. škriput 2. škrgut, laganiji oblik škripanja zubi (npr. u snu, a ne kad se… … Hrvatski jezični portal
škrgutav — škrgùtav prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je zvukom što ga proizvodi sličan škrgutu ETIMOLOGIJA vidi škrgut … Hrvatski jezični portal
škrgutnuti — škrgútnuti (Ø) svrš. <prez. škr̀gūtnēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. škrgútnuo> DEFINICIJA v. škrgutati ETIMOLOGIJA vidi škrgut … Hrvatski jezični portal
škriput — škrȉpūt m DEFINICIJA 1. zvuk koji se čuje kad škripi; škripa 2. škrgut ETIMOLOGIJA vidi škrip … Hrvatski jezični portal
zaškrgutati — zaškrgùtati (čime) svrš. <prez. zaškr̀gućēm, pril. pr. āvši, prid. rad. zȁškrgutao> DEFINICIJA početi škrgutati zubima ETIMOLOGIJA za + v. škrgut, škrgutati … Hrvatski jezični portal