oferčiti

òfērčiti (koga, što) svrš. <prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. rad. òfērčio>

DEFINICIJA

ekspr. razg. procijeniti brzo koga ili što, dati ocjenu o prvim općim dojmovima o komu, ocijeniti pogledom čiju prirodu ili karakter, ošacati

ETIMOLOGIJA

o (b)- + tur. fark ← arap. farq: razlika