on

ȏn zam. (òna ž, òno sr) <G A njȅga supl./ga, D L njȅmu/mu (A ž samostalno) gl. biti + zam. (3. l. jd/mn gl. biti) [on ju je vidio], L njȅmu, I njȋm> (lična 3. l. jd)

DEFINICIJA

1. označava određenu osobu (ili predmet) izvan komunikacijske situacije između (govornika i sugovornika) tj. onoga tko nije prisutan

2. umjesto vlastitog imena (ne smatra se prikladnim u građanskom ophođenju)

3. u raznim kontekstima, bez određenog značenja kao riječ koja se odnosi na prethodno rečeno ili naglašava iskaz, usp. ja

FRAZEOLOGIJA

... i on (u dijaloškoj situaciji uz izraze kao kvragu, nek ide kvragu i sl. na riječi sugovornika) ne znači »on i još tko drugi«, nego on kao takav, u ukupnosti spomenutih ili poznatih nepoželjnih svojstava koja zaslužuju blag prijekor ili su takva da je najbolje o njima ne voditi brigu [[i]A: Vidio sam (uvijek zabrinutog i zaposlenog) M-a B: Kvragu i on[/i]]

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. onъ (rus., polj. on), lit. anas ← ie. *h₂eno-: onaj (skr. ana-)