oprijeti
Look at other dictionaries:
òprijēti se — svrš. 〈prez. ȍprēm se, pril. pr. ēvši se, prid. trp. ȍpr̄t〉, {{c=1}}v. {{ref}}opirati se{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oprijéti — oprímem dov., oprijél; nam. oprijét in oprijèt (ẹ í) položiti roke, prste okrog česa: skušal je oprijeti deblo, omarico; drevo sta komaj oprijela dva moška / oprijeti toporišče sekire; trdno je oprijel volan oprijéti se 1. podpreti se, opreti se … Slovar slovenskega knjižnega jezika
oprijèm — éma m (ȅ ẹ) glagolnik od oprijeti: oprijem je počasi popustil; s previdnimi oprijemi se je dvigal ob zidu / kolesa imajo dober oprijem; mehek oprijem obleke // mesto, ki se da oprijeti: iskal je primeren oprijem; nikjer ni bilo oprijema / v led … Slovar slovenskega knjižnega jezika
kontrírati — (komu, čemu) dv. 〈prez. kòntrīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}a. {{001f}}oprijeti/opirati se, biti/bivati u opoziciji b. {{001f}}uspješno uzvratiti/uzvraćati, doskočiti komu, odgovarati na isti način na napade (ob … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàlaktiti se — (∅, na što) svrš. 〈prez. nàlaktīm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. nàlakćen〉 spustiti tijelo na laktove, oprijeti se o laktove … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nápast — ž 〈I i/ ašću〉 1. {{001f}}ono što je privlačno, što navodi na neku radnju, čemu se teško oprijeti [dovesti u ∼] 2. {{001f}}pejor. stvar ili osoba koja predstavlja neugodnost ili smetnju [komarci su prava ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
opòriti — opòriti1 (što) svrš. 〈prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. òporen〉, {{c=1}}v. {{ref}}oparati{{/ref}} opòri|ti2 (∅, se) svrš. 〈prez. òporīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òporen〉 rij. odgovoriti suprotno onome što je rekao sugovornik,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prijatèljski — pril. kao prijatelj, na način prijatelja ⃞ {{001f}}kažem ti (to) ∼ kažem ti kao prijatelj (ob. uz kakav savjet kojem bi se sugovornik mogao oprijeti) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
skòčiti — (∅) svrš. 〈prez. skȍčīm, pril. pr. īvši, prid. rad. skòčio〉 1. {{001f}}a. {{001f}}odbaciti se naglo s jednog mjesta na drugo [∼ u rijeku; ∼ uvis] b. {{001f}}naglo ustati [∼ sa stolice] 2. {{001f}}naglo se povećati [cijene su skočile] 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zijévalica — zijévalica1 ž (m) 〈N mn e〉 1. {{001f}}m onaj koji zijeva, kojega je uhvatilo zijevanje [uhvatila ga ∼ ne može se oprijeti zijevanju] 2. {{001f}}drveni ili željezni žlijeb na ogradi broda kroz koji se provlače konopci zijévalica2 ž bot. rod… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
