- oprečnost
- ȍprečnōst ž <G -osti, I -osti/-ošću>DEFINICIJAsvojstvo onoga što je oprečnoETIMOLOGIJAvidi opirati
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
antagonìzam — m 〈G zma, N mn zmi〉 nepomirljiva i potpuna oprečnost, sukobljavanje oprečnoga [osobni ∼; ideološki ∼; grupni ∼; izazvati ∼]; suprotnost, suparništvo, protivljenje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
IZ- — {{upper}}IZ {{/upper}} ({{upper}}IZA {{/upper}}) (pred bezvučnim suglasnikom i kao plod jednačenja po zvučnosti izgovara se i piše {{upper}}IS {{/upper}} [ispratiti; iseliti]) kao prvi dio riječi u tvorbi glagola označuje 1. {{001f}}napuštanje… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòntrast — m 〈G mn kȍntrāstā〉 1. {{001f}}oštra razlika, odudaranje od čega, oprečnost u cjelini ili u kojem svojstvu; suprotnost, opreka [∼ boja; biti u ∼u s čime] 2. {{001f}}lingv. načelo diferencijacije (npr. u fonologiji) ✧ {{001f}}njem. ← tal … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
polarizácija — ž okupljanje pojedinaca, grupa ili društvenih slojeva oko dvije ideje, skupine ili ličnosti, ob. oprečnih stavova i djelovanja; suprotnost, oprečnost, protivnost ∆ {{001f}}električna ∼ fiz. izazivanje električnih naboja u izolatoru pomoću… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
protívnōst — ž 〈I ostī/ ošću〉 oprečnost, opreka [u ∼i s odlukama] ⃞ {{001f}}(tvoja, njegova itd.) (čista, potpuna, sušta) ∼ potpuno drugačiji po osobinama o kojima se govori … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
protívština — protívštin|a ž 1. {{001f}}protivljenje, odupiranje, opiranje, oporba [ne trpim ∼e] 2. {{001f}}oprečnost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȍtiv — prȍtiv1 prij. (s G) izriče: 1. {{001f}}kretanje u obratnom smjeru od nekog kretanja [∼ vjetra; ∼ struje] 2. {{001f}}oprečnost stava, protivnost, neslaganje, suparništvo, neprijateljski odnos [∼ mene; ∼ njegova mišljenja]; protivu 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sùprotnōst — ž 1. {{001f}}osobina, stanje onoga što je nečemu suprotno; oprečnost, protimba 2. {{001f}}ono što se po svojim osobinama oštro razlikuje od drugoga … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
suprotnost — sùprotnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA 1. osobina, stanje onoga što je nečemu suprotno; oprečnost 2. ono što se po svojim osobinama oštro razlikuje od drugoga ETIMOLOGIJA vidi suprot … Hrvatski jezični portal
protiv — prȍtiv [b] (I)[/b] prij. (s G) DEFINICIJA izriče 1. kretanje u obratnom smjeru od nekog kretanja [protiv vjetra; protiv struje] 2. oprečnost stava, protivnost, neslaganje, suparništvo, neprijateljski odnos [protiv mene; protiv njegova mišljenja]… … Hrvatski jezični portal