oratorijanac

oratorijánac m <G -nca, V -nče, N mn -nci, G oratorìjānācā>

DEFINICIJA

pov. kršć. član katoličke družbe svjetovnih svećenika i braće koji žive u zajednici, ali ne polažu javne zavjete, osnovane u 16. st.

ETIMOLOGIJA

prema oratoriju San Girolamo u Rimu gdje su osnivači držali sastanke