šmekati

šmȅkati (komu) nesvrš. <prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje>

DEFINICIJA

reg. biti dobrog okusa, prijati (o jelu) [ne šmekati koga, pren. ne podnositi, ne voljeti, ne trpjeti (o osobi)]

ETIMOLOGIJA

vidi šmeker