- oskudno
- òskudno pril.DEFINICIJAtako da mu je oskudica bitno svojstvo, tako da je to premalo prema potrebama ili običajima [odjenuti se oskudno]ETIMOLOGIJAvidi oskudan
Hrvatski jezični portal. 2014.
oskudno
Look at other dictionaries:
òskudno — pril. tako da mu je oskudica bitno svojstvo, tako da je to premalo prema potrebama ili običajima [odjenuti se ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
insuficijèncija — ž 1. {{001f}}stanje onoga što je nedovoljno, nedostatno, nepotpuno, svojstvo onoga što je oskudno, čemu nešto manjka; nepotpunost, slabost 2. {{001f}}med. funkcionalna slabost nekog organa [∼ srca; ∼ bubrega] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
krȕh — m 〈V kr‹še, N mn krùhovi〉 1. {{001f}}uskislo pečeno tijesto; kruv [crni ∼; bijeli ∼; raženi ∼; kukuruzni ∼] 2. {{001f}}pren. a. {{001f}}hrana b. {{001f}}ono od čega čovjek živi [nemati ni za ∼] ⃞ {{001f}}bez ruha i ∼a bez ičega, nemati ništa;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kàpāljka — kàpāljk|a ž 〈D L ljci, G mn ā/ ī〉 specijalna, ob. staklena cjevčica za doziranu primjenu lijeka koji se ukapava/daje na kapi ⃞ {{001f}}davati komu na ∼u 1. {{001f}}dosl. davati lijek u obliku kapljica pomoću kapaljke 2. {{001f}}pren. davati,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
milòstinja — milòstinj|a ž 1. {{001f}}ono što se iz milosrđa daje prosjaku, siromahu 2. {{001f}}škrto, oskudno pružena naklonost ili pomoć [udijeliti ∼u] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàmalo — pril. 1. {{001f}}malo pomalo 2. {{001f}}lokal. oskudno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
tijêsno — pril. 〈komp. tjȅšnjē〉 1. {{001f}}u bliskom dodiru; pripijeno, priljubljeno [∼ povezani izravno, nerazdvojno, srdačno, blisko, intimno, prisno povezani] 2. {{001f}}oskudno, siromašno ⃞ {{001f}}∼ mu je (oko vrata) u velikoj je nevolji … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
távoriti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje〉 živjeti oskudno, zlopatiti se, sastavljati kraj s krajem … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òskudnōst — ž svojstvo onoga što je oskudno, čemu nešto manjka, čemu nedostaje sadržaj ili dio koji se smatra sastavnim [∼ u idejama; ∼ u materijalnim (ili drugim) mogućnostima] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùmrijēti — (∅) svrš. 〈prez. ‹mrēm, pril. pr. ēvši, prid. rad. ‹mro〉 1. {{001f}}doći u stanje bez životnih funkcija (o čovjeku), prestati živjeti [∼ naravnom smrću; ∼ nasilnom smrću; ∼ od starosti]; preminuti 2. {{001f}}pren. retor. knjiš. nestati, iščeznuti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
