- osamljen
- òsāmljen prid. <odr. -ī>DEFINICIJA1. koji je bez društva2. koji osjeća osamuETIMOLOGIJAvidi osama
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
òsāmljen — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je bez društva 2. {{001f}}koji osjeća osamu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osámljen — a o prid. (ȃ) 1. ki je brez družbe, brez povezave z drugimi: osamljen človek; na starost je bil osamljen / počutil se je osamljenega / zelo je osamljen in žalosten sam // ki je brez podpore, sodelovanja drugih: to je bil napad osamljenega… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
osámiti — im tudi osamíti ím dov., osámil (ā ȃ; ȋ í) 1. napraviti, da kdo ne biva, ni skupaj z drugimi: osamiti bolnike z nalezljivo boleznijo; osamiti obsojenca v celici // onemogočiti komu stike, povezavo z drugimi: otroka je preveč osamila; nasprotne… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
izolírati — am dov. in nedov. (ȋ) 1. napraviti, da kdo ne biva, ni skupaj z drugimi, osamiti: izolirati bolnike z nalezljivimi boleznimi; izolirati osumljenca // onemogočiti komu stike, povezavo z drugimi: izolirati otroka; nasprotne države so jih hotele… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
nonkonfòrmist — (nonkonformı̏st) m (nonkonfòrmistkinja, nonkonfòrmistica ž) onaj koji se ne podređuje ustaljenim konvencijama, običajima i vladajućim mišljenjima; koji ostaje pri svojim stavovima i onda kad je u manjini ili osamljen; individualist, neposlušnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osamljènīk — m 〈G osamljeníka, V īče, N mn osamljeníci〉 onaj koji se osamio, koji je osamljen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osámiti — (se) svrš. 〈prez. òsāmīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òsāmljen〉 1. {{001f}}izdvojiti (se) iz društva 2. {{001f}}živjeti na osami … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sȁmotan — sȁmot|an prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}koji je prepušten sebi, sasvim usamljen 2. {{001f}}koji je odvojen od drugih, daleko od naselja [∼na kućica]; osamljen, na osami … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òsāmljeno — pril. na osamljen način, samo, pusto … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
samotan — sȁmotan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA 1. koji je prepušten sebi, sasvim usamljen 2. koji je odvojen od drugih, daleko od naselja; osamljen, na osami [samotna kućica] ETIMOLOGIJA vidi sam … Hrvatski jezični portal