- ostarjeti
- òstarjeti svrš. <prez. òstarīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. òstario/òstarjela ž>DEFINICIJApostati starETIMOLOGIJAvidi ostariti
Hrvatski jezični portal. 2014.
ostarjeti
Look at other dictionaries:
òstarjeti — svrš. 〈prez. òstarīm, pril. pr. ēvši, prid. rad. òstario/òstarjela ž〉 postati star … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ofúcati — (se) svrš. 〈prez. òfūcām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. òfūcān〉 razg. izgubiti svježinu, ostarjeti, istrošiti se, otrcati se, olinjati se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ostarijévati — (∅) nesvrš. 〈prez. ostàrijēvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ostarjeti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prèstarjeti — (prèstariti) (∅) svrš. 〈prez. prèstarīm, pril. pr. ēvši, prid. rad. prèstario〉 1. {{001f}}postati prestar za što, suviše ostarjeti za što 2. {{001f}}biti starijeg uzrasta od propisanog, traženog za neku svrhu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rȕknuti — svrš. 〈prez. r‹knēm, pril. pr. ūvši, imp. r‹kni, prid. rad. r‹knuo〉 1. {{001f}}(∅, na koga) navaliti, nahrupiti, nagrnuti 2. {{001f}}(što, koga) a. {{001f}}gurnuti, rinuti b. {{001f}}žarg. udariti 3. {{001f}}razg. (u šali) ostarjeti, postarati se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
srȕšiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. sr‹šen〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}oboriti, svaliti [∼ stablo] b. {{001f}}narušiti, uništiti, upropastiti [∼ ugled] 2. {{001f}}(koga) žarg. ne propustiti koga na ispitu 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vrijéme — sr 〈G vrȅmena, N mn vremèna, G vreménā〉 1. {{001f}}dimenzija univerzuma prema kojoj je uređen nepovratni slijed pojava 2. {{001f}}mjera za vrijeme [neko ∼ a. prema kontekstu ograničeno vrijeme u kojem se što događa – to ljepilo djeluje, ali ne… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òcvasti — (∅) svrš. 〈prez. ocvàtēm, pril. pr. òcvāvši, prid. rad. òcvao〉 1. {{001f}}prestati cvasti, završiti cvjetanje, {{c=1}}usp. {{ref}}cvasti{{/ref}} 2. {{001f}}pren. ostarjeti, izgubiti svježinu mladosti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȗći — (úći) svrš. 〈prez. ȗđēm, pril. pr. ‹šāvši, imp. úđi, prid. rad. ‹šao〉, opr. izići 1. {{001f}}a. {{001f}}(∅, u što) krećući se dospjeti u kakav zatvoren, ograničen prostor, u unutrašnjost, u kakvu sredinu, zajednicu, doba života, djelatnost [∼ u… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
srušiti — srȕšiti svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. srȕšen> DEFINICIJA 1. (što) a. oboriti, svaliti [srušiti stablo] b. narušiti, uništiti, upropastiti [srušiti ugled] 2. (koga) žarg. ne propustiti koga na ispitu 3. (se) a. pretvoriti se u… … Hrvatski jezični portal
