- palača
- pàlača ž <G mn pȁlāčā>DEFINICIJA1. velika raskošno uređena zgrada kao prebivalište poglavara države, velikaša ili bogata pojedinca [banska palača]; dvorac2. velika i raskošno uređena građevina za javne (kulturne, sportske itd.) manifestacije ili za rad pojedinih institucija [palača sportova; palača Ujedinjenih naroda]3. reg. pov. primaća soba u gospodskoj kućiFRAZEOLOGIJAzrno po zrno pogača, kamen po kamen palača posl. marljivost donosi uspjehONOMASTIKAtop. (naselja): Pàlača (Osijek, 413 stan.), Mȍrpolača (Benkovac, 407 stan.), Pàlače (Mljet, 123 stan.)ETIMOLOGIJAlat. <mn> palatia ← palatium, prvotno ime jednoga od rimskih brežuljaka, Palatina
Hrvatski jezični portal. 2014.