ovlaštenje

ovlaštenje
ovlašténje (ovlašćénje) sr
DEFINICIJA
pravn. dokument kojim se na koga prenosi pravo da u ime nekoga nešto uradi; ovlast, punomoć
ETIMOLOGIJA
vidi ovlastiti

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Нужно решить контрольную?

Look at other dictionaries:

  • ovlašténje — (ovlašćénje) sr pravn. dokument kojim se na koga prenosi pravo da u ime nekoga nešto uradi; ovlast, punomoć …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • izunama — izunáma ž DEFINICIJA pov. reg. 1. pismena dozvola, ovlaštenje 2. ovlaštenje koje je davao šerijatski sudac imamu matičaru da ovaj obavi vjenčanje ETIMOLOGIJA tur. izinnāme ← arap. idn + perz.: nāme: pismo; knjiga …   Hrvatski jezični portal

  • egzòrcist — m 1. {{001f}}crkv. osoba koja je primila treći po redu od četiriju nižih svećeničkih redova, ima ovlaštenje da izvodi egzorcizam 2. {{001f}}onaj koji istjeruje đavola ✧ {{001f}}srlat. ← grč …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • indosàment — m 〈G mn nātā〉 pravn. 1. {{001f}}a. {{001f}}tiskanica, vrijednosni papir kojim se mjenica prenosi s vjerovnika na drugu osobu b. {{001f}}potpis, bilješka na poleđini dokumenta 2. {{001f}}trg. izdavanje (računa), prijenos 3. {{001f}}ovlaštenje,… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • legitimácija — ž 1. {{001f}}term. osobna iskaznica 2. {{001f}}pravn. ovlaštenje za poduzimanje kakvog pravnog čina [aktivna ∼; pasivna ∼] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • licèncija — ž 1. {{001f}}ekon. dopuštanje, odobrenje, dozvola na pravo uvoza i izvoza robe; ovlaštenje za korištenje tuđeg zaštićenog prava (patenta, recepta, modela itd.) u proizvodnji; licenca 2. {{001f}}sport dozvola nastupa natjecatelju za neku momčad na …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • màndāt — m 〈G mandáta〉 1. {{001f}}ovlaštenje dato komu da može zastupati koga, raditi što u čije ime [na kraju ∼a; po isteku ∼a; u drugom ∼u] 2. {{001f}}pravn. pov. isprava administrativnog karaktera koju viša vlast upućuje nižoj, a sadržava naredbu koju… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • naredbodávnōst — ž svojstvo ili ovlaštenje onoga koji je naredbodavan …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ovlašćénje — sr, {{c=1}}v. {{ref}}ovlaštenje{{/ref}} …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • ȍvlāst — ž 〈G asti, I asti/ ašću〉 1. {{001f}}pravo na što; ovlaštenje, punomoć 2. {{001f}}admin. zaduženost nekog tijela, povjerenstva ili institucije za određeni djelokrug poslova; odgovornost, kompetencija …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”