- ovlaštenje
- ovlašténje (ovlašćénje) srDEFINICIJApravn. dokument kojim se na koga prenosi pravo da u ime nekoga nešto uradi; ovlast, punomoćETIMOLOGIJAvidi ovlastiti
Hrvatski jezični portal. 2014.
ovlaštenje
Look at other dictionaries:
ovlašténje — (ovlašćénje) sr pravn. dokument kojim se na koga prenosi pravo da u ime nekoga nešto uradi; ovlast, punomoć … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
izunama — izunáma ž DEFINICIJA pov. reg. 1. pismena dozvola, ovlaštenje 2. ovlaštenje koje je davao šerijatski sudac imamu matičaru da ovaj obavi vjenčanje ETIMOLOGIJA tur. izinnāme ← arap. idn + perz.: nāme: pismo; knjiga … Hrvatski jezični portal
egzòrcist — m 1. {{001f}}crkv. osoba koja je primila treći po redu od četiriju nižih svećeničkih redova, ima ovlaštenje da izvodi egzorcizam 2. {{001f}}onaj koji istjeruje đavola ✧ {{001f}}srlat. ← grč … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
indosàment — m 〈G mn nātā〉 pravn. 1. {{001f}}a. {{001f}}tiskanica, vrijednosni papir kojim se mjenica prenosi s vjerovnika na drugu osobu b. {{001f}}potpis, bilješka na poleđini dokumenta 2. {{001f}}trg. izdavanje (računa), prijenos 3. {{001f}}ovlaštenje,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
legitimácija — ž 1. {{001f}}term. osobna iskaznica 2. {{001f}}pravn. ovlaštenje za poduzimanje kakvog pravnog čina [aktivna ∼; pasivna ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
licèncija — ž 1. {{001f}}ekon. dopuštanje, odobrenje, dozvola na pravo uvoza i izvoza robe; ovlaštenje za korištenje tuđeg zaštićenog prava (patenta, recepta, modela itd.) u proizvodnji; licenca 2. {{001f}}sport dozvola nastupa natjecatelju za neku momčad na … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
màndāt — m 〈G mandáta〉 1. {{001f}}ovlaštenje dato komu da može zastupati koga, raditi što u čije ime [na kraju ∼a; po isteku ∼a; u drugom ∼u] 2. {{001f}}pravn. pov. isprava administrativnog karaktera koju viša vlast upućuje nižoj, a sadržava naredbu koju… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
naredbodávnōst — ž svojstvo ili ovlaštenje onoga koji je naredbodavan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovlašćénje — sr, {{c=1}}v. {{ref}}ovlaštenje{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍvlāst — ž 〈G asti, I asti/ ašću〉 1. {{001f}}pravo na što; ovlaštenje, punomoć 2. {{001f}}admin. zaduženost nekog tijela, povjerenstva ili institucije za određeni djelokrug poslova; odgovornost, kompetencija … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
