ovjènčati — (koga, se) svrš. 〈prez. ām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. ȍvjenčān〉 okititi (se) vijencem ili kao vijencem ⃞ {{001f}}∼ se slavom, vijencem slave retor. proslaviti se, steći slavu … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovjenčavati — ovjenčávati (koga, se) nesvrš. <prez. ovjènčāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ovjenčati ETIMOLOGIJA vidi ovjenčati … Hrvatski jezični portal
Pàrnas — m pov. 1. {{001f}}a. {{001f}}geogr. gora u sred. Grčkoj b. {{001f}}mit. u antičko doba sjedište Apolona i muza 2. {{001f}}pren. pjesništvo ili pjesnici skupno; središte pjesničke ili umjetničke aktivnosti 3. {{001f}}pjesnički pokret s kraja 19.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
krȕniti se — nesvrš. 〈prez. īm se, pril. sad. nēći se, gl. im. kr‹njēnje〉 1. {{001f}}postati okrunjena glava, vladar, ovjenčati koga krunom; krunisati se 2. {{001f}}padati s klipa, sa stabla i sl … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȍvorov — prid. koji je od lovora, koji pripada lovoru [∼ list; ∼ vijenac] ∆ {{001f}}ovjenčati ∼im vijencem retor. proslaviti koga, dati komu priznanje koje donosi slavu (ob. za pjesnike) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovjenčávati — (koga, se) nesvrš. 〈prez. ovjènčāvām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ovjenčati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vijénac — vijén|ac m 〈G nca, N mn nci, G vijênācā〉 1. {{001f}}ukras od cvijeća ili lišća spleten u obliku kruga [polaganje ∼ca; trnov ∼ac; ovjenčati ∼cem] 2. {{001f}}(+ potenc.) ono što odgovara slici vijenca (rast biljaka u krugu, plodovi vezani u obruč,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lovorov — lȍvorov prid. DEFINICIJA koji je od lovora, koji pripada lovoru [lovorov list; lovorov vijenac] SINTAGMA ovjenčati lovorovim vijencem retor. proslaviti koga, dati komu priznanje koje donosi slavu (ob. za pjesnike) ETIMOLOGIJA vidi lovor … Hrvatski jezični portal
ovjenčano — ȍvjenčāno pril. DEFINICIJA tako da je okićeno vijencem, proslavljeno, slavljenički, laureatski ETIMOLOGIJA vidi ovjenčati … Hrvatski jezični portal
Parnas — Pàrnas m DEFINICIJA pov. 1. a. geogr. gora u sred. Grčkoj, visina 2457 m b. mit. u antičko doba sjedište Apolona i muza 2. pren. pjesništvo ili pjesnici skupno; središte pjesničke ili umjetničke aktivnosti 3. pjesnički pokret s kraja 19. st.… … Hrvatski jezični portal