nego

nȅgo

DEFINICIJA

1. vezn. a. (s N) (u usporedbi poslije komparativa pridjeva i priloga i riječi koje traže komparativ) od (s G) [više nego; više volim slatko nego slano; drugačiji nego i sl.] b. (iza negacije ili odrične rečenice) već, ali [nisam došao u subotu, nego u nedjelju] c. (uz odricanje) osim, izuzev, izuzevši [nisu došli svi nego neki]

2. (povezivanje misli pri nastavku iskaza) međutim, a sada, a onda, a u taj čas itd. [nego čuj ovo]

FRAZEOLOGIJA

nego (tko, što, kakav, koliki) u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika pitanje koje ne traži odgovora u obliku ostatka rečenice ili kao cijela rečenica u zn. 1. da je onako kako sugovornik misli da nije [[i]A: Mislim da on nije naš najbolji glumac B: nego tko[/i] (je onda, ako nije on)] 2. da je upravo tako kako sugovornik kaže [[i]A: Najbrži način da se bunar iskopa to je da se radi s posebnim uređajem B: nego (na) koji[/i] (drugi način bi bilo najbrže)];

nego kako!, nego što! dakako, naravno, razumije se;

nego, nego! (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika kao potvrda njegovih riječi, slaganje s njima, hrabrenje itd. prema kontekstu i u raznim intonacijama) [[i]A: Dignuti kredit i hrabro kupiti sve što mi treba, to je ono što namjeravam B: nego, nego![/i] samo daj; nego šta (što); imaš pravo, samo naprijed, samo hrabro];

nije nego (kao odgovor u dijaloškoj situaciji na što neopravdano ili pretjerano) da ne bi, gle molim te, pazi da ne bi, koješta, svašta, baš svašta!;

nisam nego (+ neka riječ koja znači malu količinu) [[i]A: Koliko si puta bio u džamiji? B: Nisam nego jedanput[/i]]; samo (toliko), tek (toliko) = samo jedanput, tek jedanput

ETIMOLOGIJA

v. ne + prasl. *-go (čestica)