nenaseljen
Look at other dictionaries:
nènaséljen — a o prid. (ȅ ẹ) ki ni naseljen: nenaseljeni kraji; otok je nenaseljen / nenaseljeni bloki … Slovar slovenskega knjižnega jezika
dìvljī — dìvlj|ī prid. 〈neodr. dìvalj rij. zast. neob.〉, opr. pitom 1. {{001f}}zool. koji nije pripitomljen [∼i magarac; ∼i konj] 2. {{001f}}bot. agr. (biljka) koja nije cijepljena [∼a kruška] 3. {{001f}}koji je pust [∼i kraj]; nenaseljen 4. {{001f}}a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kontìnent — (kontinȅnt) m 〈G mn nātā〉 1. {{001f}}geogr. veliki kopneni dio Zemljine kugle okružen morima i oceanima (šest je naseljenih kontinenata: Afrika, Europa, Azija, Sjeverna Amerika, Južna Amerika, Australija i sedmi nenaseljen: Antarktika) 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàseljen — prid. 〈odr. ī〉 (o mjestu) na kojem postoje ljudske naseobine, na kojem žive ljudi, opr. nenaseljen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
piònīr — m (piònīrka ž) 〈G pioníra〉 1. {{001f}}onaj koji je prvi došao (ob. u neistražen ili nenaseljen kraj) 2. {{001f}}pren. onaj koji je prvi prokrčio put u kakvoj novoj djelatnosti, aktivnosti, istraživačkoj oblasti 3. {{001f}}vojn. vojnik… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pùstolina — ž pust, nenaseljen, neobrađen, napušten kraj ili imanje … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pústoš — ž 〈I i/ šću〉 1. {{001f}}pust, prazan, nenaseljen kraj 2. {{001f}}opustošen i napušten kraj, mjesto i sl. [napraviti ∼] 3. {{001f}}praznina, samoća [∼ u duši] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȗst — pȗst1 prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je bez ljudi [∼a ulica] 2. {{001f}}koji je nenaseljen, neobrađivan, poharan, opljačkan itd. [∼ kraj] 3. {{001f}}koji je bez potrebnog dodatka začina ili šećera; prazan, nezačinjen [∼a juha; ∼ čaj] 4.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
surov — sùrov prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. zast., v. sirov 2. divlji, neobrađen, nenaseljen, pust [surov kraj] 3. nemilosrdan, grub, oštar [surov čovjek; surova zima] ETIMOLOGIJA prasl. i stsl. surovъ: sirov (rus. suróvyj, polj. surowy) ≃ stnord.… … Hrvatski jezični portal
pustoš — pústoš ž <I i/ šću> DEFINICIJA 1. pust, prazan, nenaseljen kraj 2. opustošen i napušten kraj, mjesto i sl. [napraviti pustoš] 3. praznina, samoća [pustoš u duši] ETIMOLOGIJA vidi pust … Hrvatski jezični portal
