- bak
- bȁk m <N mn bàkovi>DEFINICIJAlokal. bikFRAZEOLOGIJAod maka (praviti) baka preuveličavati, od muhe praviti slonaONOMASTIKApr. (nadimačka): Bȁčić (3600, S i sred. Dalmacija; može i od v. bȃč), Báić (3600, Primorje, S i sred. Dalmacija), Bȁk (Šibenik, Baranja, Vinkovci), Bȁkić (1650, Dalmacija, Kordun; može i od v. báka i bȁka), Báko (100, Primorje, Istra, Slavonija; v. i bauk, bau-bau), Bàkoč (Dubrovnik, Zagreb, Poreč), Bakóčević (Zadar), Bákonja, Bàkoš (Vinkovci, Međimurje, Kutina), Bakóšević, Bàkoška (Orahovica, Turopolje), Bȁkota (480, sred. Dalmacija), Bàkotić (280, Dalmacija, Primorje), Bàkotin (Kaštela, Dalmacija), Bàkov (Virovitica, Podravina), Bàković (1350, sred. Dalmacija, Zagora)ETIMOLOGIJA← stsl. *bъkъ ≃ prasl. *bykъ, v. bik
Hrvatski jezični portal. 2014.