- nemilice
- nèmilicē pril.DEFINICIJA1. bez milosti; nemilosrdno2. neštedimice, rastrošno, rasipnoETIMOLOGIJAvidi nemilost
Hrvatski jezični portal. 2014.
nemilice
Look at other dictionaries:
nèmilicē — pril. 1. {{001f}}bez milosti; nemilosrdno 2. {{001f}}neštedimice, rastrošno, rasipno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
br̀stiti — (što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. ēći, gl. im. br̀šćēnje〉 1. {{001f}}zubima otkidati brst, hraniti se lišćem (o kozi i drugim životinjama koje brste) 2. {{001f}}pren. nemilice što iskorišćivati (ob. protupravno) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅmilosrdno — pril. na nemilosrdan način; nemilice [∼ istući koga] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ràzmetan — prid. 〈odr. tnī〉 koji nemilice troši, rasipa; rasipan [Suze sina razmetnoga I. Gundulić] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vrȅća — vrȅć|a ž 〈G mn vrêćā〉 1. {{001f}}savitljiva i teretu prilagodljiva velika ambalaža od jute ili od platna, papira, plastike i sl., s otvorom samo s gornje strane, služi za čuvanje sipkog materijala (zrnja, brašna i sl.) ili za prenošenje na… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
vôl — (vô razg.) m 〈G vòla, V vȍle, N mn vòlovi〉 1. {{001f}}agr. uškopljen mužjak goveda [tovljeni ∼; ∼ na ražnju] 2. {{001f}}pren. pejor. glup i nedokaziv čovjek trome pameti [∼e jedan!; za ∼a ubit, žarg.] ⃞ {{001f}}tuci ∼a koji hoće posl. u davanju… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razmetan — ràzmetan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA koji nemilice troši, rasipa; rasipan [Suze sina razmetnoga I. Gundulić] ETIMOLOGIJA vidi razmetati … Hrvatski jezični portal
rajtati — rȃjtati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA reg. 1. činiti neurednim, dovoditi u nered; uneređivati 2. žarg. nemilice trošiti, rasipati novac ETIMOLOGIJA njem. reitern: rešetati … Hrvatski jezični portal
brstiti — br̀stiti (što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. ēći, gl. im. br̀šćēnje> DEFINICIJA 1. zubima otkidati brst, hraniti se lišćem (o kozi i drugim životinjama koje brste) 2. pren. nemilice što iskorišćivati (ob. protupravno) ONOMASTIKA pr.… … Hrvatski jezični portal
vreća — vrȅća ž <G mn vrȇćā> DEFINICIJA 1. savitljiva i teretu prilagodljiva velika ambalaža od jute ili od platna, papira, plastike i sl., s otvorom samo s gornje strane, služi za čuvanje sipkog materijala (zrnja, brašna i sl.) ili za prenošenje… … Hrvatski jezični portal
