- nemarno
- nȅmārno pril.DEFINICIJAne mareći, na nemaran način, bez potrebne brigeETIMOLOGIJAvidi nemar
Hrvatski jezični portal. 2014.
nemarno
Look at other dictionaries:
nemáren — rna o prid., nemárnejši (á ā) 1. neskrben, malomaren, neprizadeven: biti nemaren delavec / nemarno opravljanje službe // ekspr. ki ne dela rad; len: nemaren človek; fant je zelo nemaren // nar. lenoben, mlahav: postajati zaspan in nemaren 2.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
fùljati — (što, se) nesvrš. 〈prez. ām (se), pril. sad. ajūći (se), gl. im. ānje〉 reg. 1. {{001f}}(što) reg. povlačiti ne dižući od podloge (sanduk) 2. {{001f}}(se) pejor. kretati se, hodati lijeno i nemarno, kao ne dižući stopala [∼ noge] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍmōtno — pril. na komotan način; bezbrižno, nemarno, udobno, široko … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅhājno — pril. na nehajan način; nemarno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
porazbàcati — svrš. 〈prez. porazbàcām, pril. pr. āvši, prid. trp. pȍrazbacān〉 razbacati sve posvuda [»Miruju bijeli oblaci:/Svilene marame, rastrgane,/Nemarno porazbacane.« D. Tadijanović] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
profanírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. profànīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. profànīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}desakralizirati zanemarujući ili podcjenjujući svetost čega; (u)činiti blasfemiju, svetogrđe 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sabotáža — ž 1. {{001f}}namjerno, ilegalno izvedeno kvarenje ili uništavanje dobara radi nanošenja štete i izazivanja kaosa (najčešće na sredstvima za proizvodnju i prometnicama); diverzija 2. {{001f}}tajno ometanje kakvog rada, namjerno loše ili namjerno… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
strováliti — (što, se) svrš. 〈prez. stròvālīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. stròvāljen〉 1. {{001f}}ekspr. (što) nemarno sa sebe spustiti teret 2. {{001f}}(se) pasti svom težinom i punom dužinom (o onome što je učvršćeno ili izlazi iz osnove); oboriti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zgrùvati — (što) svrš. 〈prez. zgrȗvām, pril. pr. āvši, prid. trp. zgrȗvān〉 1. {{001f}}nabiti više predmeta u premalen prostor, napuniti preko mjere; nagruvati, nabiti 2. {{001f}}nemarno, neuredno naslagati, kako bilo utrpati; obaviti u hitnji … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
strovaliti — strováliti svrš. <prez. stròvālīm, pril. pr. īvši, prid. trp. stròvāljen> DEFINICIJA 1. ekspr. (što) nemarno sa sebe spustiti teret 2. (se) pasti svom težinom i punom dužinom (o onome što je učvršćeno ili izlazi iz osnove); oboriti se [stup … Hrvatski jezični portal
