- neotklonjiv
- neotklònjiv prid. <odr. -ī>DEFINICIJAkoji se ne može mimoići, koji se ne može zaobići ili zanemariti [neotklonjiva potreba]ETIMOLOGIJAne- + v. otkloniti
Hrvatski jezični portal. 2014.
neotklonjiv
Look at other dictionaries:
neotklònjiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se ne može mimoići, koji se ne može zaobići ili zanemariti [∼a potreba] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nȅumītan — prid. 〈odr. tnī〉 koji se ne može izbjeći; neizbježan, neotklonjiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ı̏mperatīv — m 1. {{001f}}gram. zapovjedni način glagola kojim se izriče zapovijed, poticanje, zabrana i sl. [uzmi: infinitiv uzeti] 2. {{001f}}razg. ono što se ne može otkloniti, ni izbjeći [imati ∼]; neotklonjiv, neizbježan zahtjev, prijeka potreba, obveza… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ı̏mperatīvnī — prid. 1. {{001f}}koji sadrži imperativ, koji je neotklonjiv, neizbježiv [∼ zahtjev] 2. {{001f}}koji se nameće [∼ ton razgovora]; zapovjednički, zapovijedajući ∆ {{001f}}∼ mandat nalog biračkog tijela koje izabrana osoba (zastupnik) mora strogo… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neumitan — nȅumītan prid. <odr. tnī> DEFINICIJA neizbježan, neotklonjiv ETIMOLOGIJA ne + v. umjeti … Hrvatski jezični portal
neotklonjivost — neotklònjivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je neotklonjivo ETIMOLOGIJA vidi neotklonjiv … Hrvatski jezični portal
imperativni — ȉmperatīvnī prid. DEFINICIJA 1. koji sadrži imperativ, koji je neotklonjiv, neizbježiv [imperativni zahtjev] 2. koji se nameće [imperativni ton razgovora]; zapovijedajući, zapovjednički SINTAGMA imperativna norma pravn. norma čiju primjenu… … Hrvatski jezični portal
imperativ — ȉmperatīv m DEFINICIJA 1. gram. zapovjedni način glagola kojim se izriče zapovijed, poticanje, zabrana i sl. [uzmi: infinitiv uzeti] 2. razg. ono što se ne može otkloniti, ni izbjeći, neotklonjiv, neizbježan zahtjev, prijeka potreba, obveza… … Hrvatski jezični portal
