neokretan
Look at other dictionaries:
neokretnost — neokrétnōst (neòkretnōst) ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je neokretan ETIMOLOGIJA vidi neokretan … Hrvatski jezični portal
drvènjāk — m 〈G drvenjáka, N mn drvenjáci〉 1. {{001f}}a. {{001f}}ono što je načinjeno od drva (o štapu) b. {{001f}}〈mn〉 obuća s potplatom od drva ili od cijelog drva; klompe 2. {{001f}}ukočen, neokretan čovjek; drvendeka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȑvenast — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji je po nekim svojstvima sličan drvu 2. {{001f}}pren. ukočen, neosjetljiv, neokretan (o osobama) ∆ {{001f}}∼a biljka biljka koja ima odrvenjelo stablo, ob. živi više godina i razvija svake godine nove grane, opr.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dèbeo — dèbe|o prid. 〈odr. dèbelī, komp. dȅbljī〉 1. {{001f}}koji je pretjerano težak, koji ima mnogo sala; ugojen, salast, opr. mršav, suh, tanak 2. {{001f}}a. {{001f}}koji je velike širine između dviju površina [∼o zid] b. {{001f}}koji ima velik… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hàdum — m 1. {{001f}}reg. ekspr. eunuh, uškopljenik 2. {{001f}}pejor. onaj koji je nesposoban, neokretan, onaj koji je bez stvaralačkih snaga ✧ {{001f}}tur. ← arap … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kı̏lav — m (kı̏lavica ž) prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}(∅) razg. koji ima kilu, koji boluje od kile 2. {{001f}}(za što) razg. pejor. nesposoban za što, neokretan, usporen u kretnjama i odlukama … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mlȍhavac — m 〈G āvca, V āvče, N mn āvci〉 pejor. 1. {{001f}}onaj koji je mlohav 2. {{001f}}pren. onaj koji je nepoduzetan, neokretan, spor u postupcima, neodlučan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neokrétnōst — (neòkretnōst) ž osobina onoga koji je neokretan; nesnalažljivost … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nı̏šta — 〈G nı̏čega/nı̏čeg〉 1. {{001f}}zam. odrična imenička, nijedan predmet, stvar, pojava ili događaj 2. {{001f}}pril. nikako, nimalo 3. {{001f}}sr ono što nema vrijednosti ili značenja [jedno veliko ∼] 4. {{001f}}(s N) razg. (u dijaloškoj situaciji… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
púhalo — sr 1. {{001f}}a. {{001f}}(+ potenc.), {{c=1}}v. {{ref}}puhaljka{{/ref}} b. {{001f}}stroj za dobavu i transport plinova i para 2. {{001f}}(+ potenc.) iron. onaj koji puše, u kontekstu: onaj koji je a. {{001f}}trom, lijen, neokretan b.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
