neopoziv
Look at other dictionaries:
neopòziv — prid. 〈odr. ī〉 koji se ne može opozvati, od čega se ne može odustati; nesmjenjiv, neuklonjiv, opr. opòziv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dȅfinitīvan — dȅfinitīv|an prid. 〈odr. vnī〉 koji je konačan [∼na odluka]; neopoziv ✧ {{001f}}fr. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kònačan — kònač|an prid. 〈odr. čnī〉 1. {{001f}}za kojim ništa ne slijedi [∼na presuda]; posljednji, neopoziv, definitivan 2. {{001f}}koji je ograničen, opr. beskonačan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Rubikon — Rùbikon m DEFINICIJA geogr. pov. rječica u S Italiji (vjerojatno Fiumicino) koja je u antičko doba bila granica između Galije i Italije i koju je 49. pr. Kr. sa svojim trupama prešao Cezar izjavivši »Alea iacta est!« (»Kocka je bačena!«) jer je… … Hrvatski jezični portal
neopozivo — neopòzivo pril. DEFINICIJA tako da se ne misli odustati, da se izvrše obveze iz ugovora i sl., bez opoziva [neopozivo naručujem formula kad se što naručuje putem pretplate] ETIMOLOGIJA vidi neopoziv … Hrvatski jezični portal
neopozivost — neopòzivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je neopozivo ETIMOLOGIJA vidi neopoziv … Hrvatski jezični portal
konačan — kònačan prid. <odr. čnī> DEFINICIJA 1. za kojim ništa ne slijedi [konačna presuda]; definitivan, neopoziv, posljednji 2. ograničen, opr. beskonačan ETIMOLOGIJA vidi konac … Hrvatski jezični portal
