pȁkostiti — (komu) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. tēći, gl. im. ošćēnje〉 činiti pakosti, činiti za inat, smišljeno štetiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
policájac — m (polìcājka ž) 〈G jca, V jče, N mn jci, G polìcājācā〉 1. {{001f}}službenik policije 2. {{001f}}pren. onaj koji progoni sve za što misli da bi moglo štetiti postojećem društvenom poretku [∼ duha] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
páliti — nesvrš. 〈prez. pȃlīm, pril. sad. lēći, gl. im. páljēnje〉 1. {{001f}}(što) a. {{001f}}uništavati ognjem, vatrom b. {{001f}}činiti da nešto gori, radi grijanja, kuhanja, svjetlosti i sl. [∼ vatru]; užigati c. {{001f}}koristiti kao gorivo, kao… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȕditi — (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. ‹dēći, gl. im. ‹đēnje〉 knjiš. nanositi štetu; štetiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùzēti — (što, koga) svrš. 〈prez. ‹zmēm, pril. pr. ēvši, imp. ùzmi, prid. rad. ‹zeo, prid. trp. ‹zēt〉 1. {{001f}}a. {{001f}}prihvatiti, dohvatiti rukom; uhvatiti [∼ komad kruha] b. {{001f}}primiti kao dar ili sl. c. {{001f}}razg. dobiti na prodaji;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
škȍditi — škȍdi|ti (komu, čemu) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. dēći, gl. im. đēnje〉 nepovoljno utjecati ili djelovati, nanositi štetu [ne bi ∼lo bilo bi dobro, koristilo bi]; štetiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
škoditi — škȍditi (komu, čemu) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. dēći, gl. im. đēnje> DEFINICIJA nepovoljno utjecati ili djelovati, nanositi štetu; štetiti FRAZEOLOGIJA ne bi škodilo bilo bi dobro, koristilo bi ETIMOLOGIJA vidi škoda … Hrvatski jezični portal
pakostiti — pȁkostiti (komu) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. tēći, gl. im. ošćēnje> DEFINICIJA činiti pakosti, činiti za inat, smišljeno štetiti ETIMOLOGIJA vidi pakost … Hrvatski jezični portal
paliti — páliti nesvrš. <prez. pȃlīm, pril. sad. lēći, gl. im. páljēnje> DEFINICIJA 1. (što) a. uništavati ognjem, vatrom b. činiti da nešto gori, radi grijanja, kuhanja, svjetlosti i sl. [paliti vatru]; užigati c. koristiti kao gorivo, kao… … Hrvatski jezični portal
policajac — policájac m <G jca, V jče, N mn jci, G polìcājācā> DEFINICIJA 1. službenik policije 2. pren. onaj koji progoni sve za što misli da bi moglo štetiti postojećem društvenom poretku [policajac duha] ETIMOLOGIJA vidi policija … Hrvatski jezični portal