- nepotrebno
- nȅpotrebno pril.DEFINICIJAna nepotreban način, bez potrebe; nepotrebito, suvišnoETIMOLOGIJAvidi nepotreban
Hrvatski jezični portal. 2014.
Hrvatski jezični portal. 2014.
nèpotrében — bna o prid. (ȅ ẹ ȅ ẹ̄) 1. ki ni potreben: ti podatki so nepotrebni; nepotrebne stvari; njegova pomoč je nepotrebna; ekspr. to so nepotrebne novotarije / pri tem delu si nepotreben / sonce je posijalo in plašč mu je postal nepotreben / ta… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
besprédmetno — pril. bez ikakve osnove; suvišno, nepotrebno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bogètati — (∅) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 suvišno, nepotrebno spominjati Boga u razgovoru (kao poštapalica) ili u psovkama u kojima se spominje bog … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
búljiti — (∅, u što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. ljēći, gl. im. ljēnje〉 1. {{001f}}glupo gledati 2. {{001f}}gledati dugo i nepristojno 3. {{001f}}pejor. gledati nešto što je loše i glupo, nepotrebno trošiti vrijeme gledajući [∼ u televizor] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bı̏ti — bı̏ti1 dv. (pomoćni gl.) 〈prez. supl. jèsam, enkl. obl. sam, zanijekani obl. nísam/nijésam jez. knjiž. ekspr., impf. bı̏jāh/bjȅh, aor. bı̏h, pril. sad. bȕdūći, pril. pr. bîvši, prid. rad. bı̏o/bíla ž〉 1. {{001f}}kao spona imenskog predikata… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bȗbanj — m 〈G bnja, N mn bȕbnjevi/ bnji jez. knjiž.〉 1. {{001f}}instrument napravljen od kože napete na šuplji valjak, proizvodi zvuk udarom [vojnički ∼; narodni ∼] 2. {{001f}}tehn. valjak ili šuplje valjkasto tijelo kao dio strojeva i naprava ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cmákati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. cmȃčēm, pril. sad. áčūći, gl. im. ānje〉 podr. nepotrebno, suviše glasno ili preobilno ljubiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
cvíliti — (∅) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. lēći, prid. rad. cvílio/cvílila ž, gl. im. lēnje〉 1. {{001f}}puštati prigušen, piskav glas (od bola, žalosti, tuge) 2. {{001f}}skičati (o psu kad tuži) 3. {{001f}}iron. nepotrebno se tužiti na što, tužiti za kim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
glȗh — prid. 〈odr. ī, komp. gl‹šī〉 1. {{001f}}koji ne čuje, koji nema osjetilo sluha 2. {{001f}}koji je svojstven mjestu gdje se ništa ne čuje, gdje vlada tišina; bezglasan [∼a tišina] ∆ {{001f}}razgovor ∼ih krivo shvaćene poruke, neadekvatan odgovor ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hvála — hvál|a ž 1. {{001f}}a. {{001f}}izrečeno lijepo mišljenje o kome, isticanje dobrih osobina; hvaljenje [obasuti ∼om] b. {{001f}}hvaljenje samoga sebe, {{c=1}}usp. {{ref}}hvastati se{{/ref}} c. {{001f}}zahvalnost, priznanje, satisfakcija [∼a dobrim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika