nepopravljiv

nepopravljiv
nepopràvljiv prid. <odr. -ī>
DEFINICIJA
1. koji se ne može popraviti
2. koji se ne može nadoknaditi
3. čije ponašanje, stavove, navike nije moguće promijeniti [nepopravljivi optimist]
ETIMOLOGIJA

Hrvatski jezični portal. 2014.

Игры ⚽ Поможем написать реферат

Look at other dictionaries:

  • nepopràvljiv — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se ne može popraviti 2. {{001f}}koji se ne može nadoknaditi 3. {{001f}}čije ponašanje, stavove, navike nije moguće promijeniti [∼i optimist] …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nèpopravljív — a o prid. (ȅ ȋ ȅ í) ki se ne da popraviti: nepopravljiv stroj / položaj v podjetju je nepopravljiv; naredil je nepopravljivo napako / zgodila se mu je nepopravljiva krivica / nepopravljiva izguba, škoda / ekspr. to bo imelo zanj nepopravljive… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

  • nepopravljivo — nepopràvljivo pril. DEFINICIJA na nepopravljiv način, tako da se ne može popraviti ETIMOLOGIJA vidi nepopravljiv …   Hrvatski jezični portal

  • nepopravljivost — nepopràvljivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je nepopravljiv (neob. za predmete koji se ne mogu popraviti) ETIMOLOGIJA vidi nepopravljiv …   Hrvatski jezični portal

  • Mitar Mirić — Birth name Mitar Mirić Born 1957 (age 53–54) Origin Bosnia and Hercegovina SFR Yugoslavia Genres Folk, pop folk Occupations …   Wikipedia

  • nepopràvljivo — pril. na nepopravljiv način, tako da se ne može popraviti …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • nepopràvljivōst — ž osobina onoga koji je nepopravljiv (neob. za predmete koji se ne mogu popraviti) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • popràvljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji se može popraviti, opr. nepopravljiv …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • štȅta — štȅt|a ž 〈G mn štêtā〉 1. {{001f}}gubitak u vrijednosti; kvar 2. {{001f}}ozljeda čije imovine, tijela, časti itd. uzrokovana tuđom radnjom ili propuštanjem radnje [učinjena ∼a; nanijeti, nanositi komu ∼u; pretrpjeti, trpjeti, ∼u; nadoknaditi… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

  • šteta — štȅta ž <G mn štȇtā> DEFINICIJA 1. gubitak u vrijednosti; kvar 2. ozljeda čije imovine, tijela, časti itd. uzrokovana tuđom radnjom ili propuštanjem radnje [učinjena šteta; nanijeti, nanositi komu štetu; pretrpjeti, trpjeti, štetu;… …   Hrvatski jezični portal

Share the article and excerpts

Direct link
Do a right-click on the link above
and select “Copy Link”