- neupotrebljiv
- neupotrèbljiv prid. <odr. -ī>DEFINICIJAkoji se ne može upotrijebiti; neuporabivETIMOLOGIJAne- + v. upotrebljiv, upotrijebiti
Hrvatski jezični portal. 2014.
neupotrebljiv
Look at other dictionaries:
neupotrebljivost — neupotrèbljivōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je neupotrebljiv ili svojstvo onoga što je neupotrebljivo ETIMOLOGIJA vidi neupotrebljiv … Hrvatski jezični portal
bàtāl — m (batàluša ž) 〈G batála〉 reg. pejor. 1. {{001f}}onaj koji je prost, zapušten; neotesan čovjek 2. {{001f}}onaj koji je nespretan, neskladan, »pamplast« čovjek 3. {{001f}}podr. fam. onaj koji se ponaša suviše slobodno i neuglađeno [ob. splitski ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bı̏ti — bı̏ti1 dv. (pomoćni gl.) 〈prez. supl. jèsam, enkl. obl. sam, zanijekani obl. nísam/nijésam jez. knjiž. ekspr., impf. bı̏jāh/bjȅh, aor. bı̏h, pril. sad. bȕdūći, pril. pr. bîvši, prid. rad. bı̏o/bíla ž〉 1. {{001f}}kao spona imenskog predikata… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
dupèglavac — m (dupèglāvka ž) 〈G āvca, N mn āvci〉 pejor. onaj koji ništa ne shvaća, onaj koji je neupotrebljiv za ono za što je potrebna prosječna bistrina; glupan, budala, tupoglavac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
màmlaz — m reg. pejor. 1. {{001f}}onaj koji je glup, blesav; bezobraznik, klipan 2. {{001f}}onaj koji je nespretan, neupotrebljiv; trapavac ✧ {{001f}}mađ … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neupotrèbljivōst — ž osobina onoga koji je neupotrebljiv ili svojstvo onoga što je neupotrebljivo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nevàljao — prid. 〈odr. alī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji je loših svojstava; opak, pokvaren b. {{001f}}koji je loše odgojen (o osobi) 2. {{001f}}koji nije upotrebljiv; neupotrebljiv (o stvarima) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nèsretan — nèsret|an prid. 〈odr. tnī〉 1. {{001f}}a. {{001f}}koji je bez sreće, koji nema sreće b. {{001f}}koji ne sadrži ili donosi sreću 2. {{001f}}zlosretan, neprikladan, neupotrebljiv ⃞ {{001f}}taj ∼ni... (za ono što zadaje brige, za ono ili onoga tko… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
razlúpati — (što) svrš. 〈prez. ràzlūpām, pril. pr. āvši, prid. trp. ràzlūpān〉 kruti ili tvrdi predmet razbiti tako da ostane neupotrebljiv [∼ auto; ∼ lonac]; (predodžba o udarcima ili jakom udaru popraćenom lupom) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
smèće — sr 1. {{001f}}a. {{001f}}kruti otpaci koji se iz kućanstva, radionica itd. bacaju kao neupotrebljivi b. {{001f}}ukupnost otpadaka, nanosa, prašine itd. koji se nakupljaju u prostorijama, na ulicama i sl. 2. {{001f}}pejor. vrlo loša, karakterno… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
