- neumjereno
- neùmjereno pril.DEFINICIJAna neumjeren način [neumjereno piti]; pretjeranoETIMOLOGIJAvidi neumjeren
Hrvatski jezični portal. 2014.
neumjereno
Look at other dictionaries:
neùmjereno — pril. na neumjeren način; pretjerano [∼ piti] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Rȕs — m (Rȕskinja ž) 〈N mn Rȕsi〉 1. {{001f}}pripadnik ruskog naroda 2. {{001f}}stanovnik ili državljanin Rusije ⃞ {{001f}}pije kao ∼ vrlo mnogo i neumjereno pije; puši kao ∼ vrlo mnogo i neumjereno puši, puši kao Turčin, {{c=1}}usp. {{ref}}pušiti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Rus — Rȕs m (Rȕskinja ž) <N mn Rȕsi> DEFINICIJA 1. pripadnik ruskog naroda 2. stanovnik ili državljanin Rusije FRAZEOLOGIJA pije kao Rus vrlo mnogo i neumjereno pije; puši kao Rus vrlo mnogo i neumjereno puši, usp. puši kao Turčin, v. Turčin… … Hrvatski jezični portal
adòrātor — m (adòrātorica ž) onaj koji javno hvali i iznosi najbolja svojstva koga ili čega, onaj koji jako i neumjereno hvali koga ili što; hvalitelj … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
hȑdati — (što) nesvrš. 〈prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}gristi koru drveća (o životinjama) 2. {{001f}}jesti glođući 3. {{001f}}žarg. neumjereno jesti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kóbac — kó|bac m 〈G pca, V kôpče, N mn pci, G kôbācā〉 1. {{001f}}zool. malena ptica grabljivica (Accipiter nisus) iz potporodice jastrebova 2. {{001f}}pren. pejor. onaj koji za čim neumjereno teži svim silama; grabljivac, nasrtljivac [obrušio se kao… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lòkati — (što) nesvrš. 〈prez. lȍčēm, pril. sad. lȍčūći, imp. lòči, prid. rad. lȍkao, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}pejor. a. {{001f}}piti naglo, uz popratni zvuk, {{c=1}}usp. {{ref}}laptati{{/ref}} b. {{001f}}žarg. neumjereno piti (ob. alkoholna pića) 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pȍhota — ž neumjereno izražena putena strast … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rakijášiti — (∅) nesvrš. 〈prez. rakìjāšīm, pril. sad. šēći, gl. im. šēnje〉 odavati se neumjerenom pijenju rakije, piti neumjereno rakiju … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sàtīr — m 〈G satíra〉 1. {{001f}}〈mn〉 mit. starogrčki duhovi ili demoni šuma i planina; prikazivani s jarčjim nogama, repom, bradom i rogovima, vijencem od bršljana na glavi, obično sa sviralom; obijesni, veseli, razuzdani, lijenčine i bludnici koji su… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
