nijem

nijȇm prid. <odr. -ī>

DEFINICIJA

1. a. term. koji nema sposobnost govora; mutav b. pren. koji šuti kao da je nijem, koji ne želi govoriti

2. bezglasan, okružen šutnjom, koji se odvija u tišini

SINTAGMA

nijema tišina potpuna tišina;

nijemi film film bez zvuka, bezvučni film, opr. zvučni film, v. zvučan , opr. ton-film, v. ton

ONOMASTIKA

pr. (nadimačka, etnici ili etnonimi; v. i Njemačka): Nèmāk (1, Zaprešić), Nèmčec (Virovitica, Podravina, Prigorje), Nèmček (Kaštela, Garešnica, Banovina), Nèmčević (Némčević) (Bjelovar, Prigorje), Nȇmčić (Némčić) (620, Križevci, Prigorje, sred. Dalmacija, Zagorje), Nèmec (Némec) (850, Međimurje, Podravina, Zagorje, Prigorje), Nȅmeček (Križevci, Zagreb), Nèmet (1260, Virovitica, Slavonija, ← mađ.), Nȅmeth (Osijek, Slavonija), Niémčić (Križevci, Sinj), Nijémčević (Požega, Podravska Slatina), Nímac (730, Benkovac, Šibenik, S Dalmacija), Nímčević (100, Benkovac, S Dalmacija, Primorje, Istra), Njémčević (Požega, Bjelovar), Njȅmeček (Daruvar, Koprivnica)

ETIMOLOGIJA

prasl. i stsl. němъ (rus. nemój, polj. niemy), latv. mems ≃ engl. mumble: mumljati