bahaizam

bahaìzam (behaìzam) m <G -zma>

DEFINICIJA

vjerski pokret, izrastao iz islama u Iranu u 19. st., zastupa duhovno jedinstvo i ravnopravnost naroda i spolova; danas o. 1,5 mil. sljedbenika, najviše u SAD-u; sjedište u monumentalnoj Kući pravde u Haifi (Izrael), koja je otvorena svim vjernicima svijeta (tu su i grobovi trojice začetnika i duhovnih vođa pokreta); Bahai

ETIMOLOGIJA

arap. bäha̕iyyä (prema osnivaču H. A. Baha̕ullahu, v.)