- nastanjen
- nàstānjen prid. <odr. -ī>DEFINICIJAu kojem žive ljudi; napučenETIMOLOGIJAvidi nastaniti
Hrvatski jezični portal. 2014.
nastanjen
Look at other dictionaries:
nàstānjen — prid. 〈odr. ī〉 u kojem žive ljudi; napučen … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Malájac — m (Màlājka ž) 〈G jca, V Mȁlājče, N mn Malájci, G Màlājācā〉 1. {{001f}}pripadnik malajskog naroda, stanovnik Malajskog arhipelaga 2. {{001f}}〈mn〉 etn. narod JI Azije nastanjen pretežno na Malajskom poluotoku … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Sȑbin — m (Sȑpkinja ž) 〈N mn Sȑbi〉 stanovnik ili državljanin Srbije ∆ {{001f}}Lužički Srbi (Sorabi) etn. slavenski narod koji govori dvama jezicima, lužičkim ili sorapskim (gornjolužičkim i donjolužičkim) nastanjen u Lužici u Njemačkoj oko grada… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Tȁtarin — m (Tȁtārka ž) 〈N mn Tȁtari〉 etn. pripadnik turkijskog naroda nastanjen uglavnom u Rusiji ✧ {{001f}}tur. ← perz … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Tàdžik — m (Tàdžikinja ž) 〈N mn Tàdžici, G Tȁdžīkā〉 1. {{001f}}stanovnik ili državljanin Tadžikistana 2. {{001f}}〈mn〉 etn. iranski narod nastanjen pretežno u Tadžikistanu te u Afganistanu, Uzbekistanu, Iranu i Kini … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lȕžičkī — prid. koji se odnosi na Lužicu i Lužičane ∆ {{001f}}∼ Srbi (∼ Sorabi) slavenski narod sa svojim jezikom lužičkim ili sorapskim (gornjolužičkim i donjolužičkim) nastanjen u Lužici u Njemačkoj oko grada Budišina (Bautzen) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nastániti — (koga, se) svrš. 〈prez. nàstānīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. nàstānjen〉 1. {{001f}}(koga) naseliti koga negdje, dati kome stan na raspolaganje 2. {{001f}}(se) naseliti se, smjestiti se negdje stalno ili privremeno; unajmiti stan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nàstānjenōst — ž osobina onoga koji je nastanjen ili svojstvo onoga što je nastanjeno … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stanòvnīk — m (stanòvnica ž) 〈G stanovníka, N mn stanovníci〉 onaj koji je nastanjen u nekom gradu, kraju, zemlji, državi ili na nekom kontinentu; žitelj … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
stanovnik — stanòvnīk m <G stanovníka, N mn stanovníci> DEFINICIJA onaj koji je nastanjen u nekom gradu, kraju, zemlji, državi ili na nekom kontinentu; žitelj ETIMOLOGIJA vidi stan … Hrvatski jezični portal
